Opština Berkovici

Naslovna Berkovići Društvo Škola bez neopravdanih časova

Škola bez neopravdanih časova

El. pošta Štampa PDF

Nije lako, kaže direktor Slavko Novaković,, organizovati  nastavu u 16 odjeljenja, u ovako razu]đenoj opštini. Do područnog odjeljenja u Dabrici nastavnici se preko Stoca  voze 48 kilometara. Voze se opet i đaci iz Dabrice i drugih sela do centralne škole u Berkovićima, voze se i nastavnici iz Berkovića u druge opštine i oni iz drugih opština u Berkoviće...Pa opet, već godinu i po dana, niko nema neopravdanog izostanka - neopradanog časa!

   

 

    Već godinu i po dana, otkad je postao direktor berkovićke Osnovne škole „Njegoš“, profesor Slavko Novaković s ponosom ponavlja jednu rečenicu među naših 219 učenika nemate nijednog s neopravdanim časom,  dobra  su ovo djeca, sa novim znanjima i usvojenim vještinama često i naprednija od mnogih starijih u našoj sredini!

        Ponovio ju je, naravno, i dok je nas vodio po čistim, lijepo dekorisanim  hodnicima s cvijećem, informatičkom kabinetu, čajnoj kuhinji, dodajući  da su ove projekte sa svrhom poboljšanja ambijenta i nastave  nisu uložena velika novčana sredstva, nego sa ostvareni zalaganjem velikog broja pojedinaca - radnika škole, pa i roditelja.  

       -Što se tiče nastave -dodaje direktor Novaković -  imali smo dosta neriješenih  kadrovskih  pitanja. Ideja je bila da ipak nikog od radnika ne ostavimo bez posla, a da nastava bude verifikovana.  Pošteno rečeno, katkad je bilo i nesporazuma s nekim od njih, pošto je jedini mogući koncept bio da te radnike, u dogovoru sa resornim ministarstvom rasporedimo po školama  u  susjednim opštinama da bi imali normu, a da mi ovdje neverifikovanu  nastavu popunimo iz susjednih opština. Pet naših nastavnika sad putuje u susjedne opštine i škole,  a k nama dolaze nastavnici i profesori iz Bileće, Ljubinja i Čapljine fizičko , muzičko i likovno vaspitanje i engleski jezik(. Drugim riječima> gotovo trećina radnika ovog kolektiva  je na točkoima / ili idu u susjedne opštine ili iz susjednih dolaze u Berkoviće.

        Ali nisu samo nastavnici, nego i đaci na točkovima. Jedina berkovićka osnovna škola ima četiri područna odjeljena> Dabrica, Blaca, Ljuti Do i Strupići. Vjerovatno su i jedina škola u širem okruženju  gdje se u petom razredu izvodi predmetno- razredna nastava.Za njih je to, ističu, dobro, jer su, uz saglasnost ministarstva ovko popunili nastavničke norme. Međutim, nastavu  u 16 odjeljenja  nije baš lako organizovati. Zašto!

     -Do našeg područnog odjeljenja u Dabrici nastavnike, na primjer, preko Stoca, prevozimo 48 kilometara! Prevozi se i 63 djece do centralne škole. Ministarstvo nam je dodijelilo minibus, ali taj minibus  ne može pokriti sve, pa smo angažovali i  minibus  Opštine Berkovići snjim pokrivamo dio lokalnih destinacija poput Meče i Ljutog Dola(. Pa, i povrh ovoga ostao je dio djece koju  ne možemo prevoziti, već im se za prevoz  plaća onoliko koliko im pripada po odluci ministartsva - objašnjava Novaković.

     Berkovićku Osnovnu školu „Njegoš“  tradicionalno pohađaju i djeca iz bilećkih sela  Milavića i Zasada> niže razrede završe u Strupićima, više u centralnoj školi. Nizu neobičnosti ovdašnjeg školstva dodaćemo i sledeću epizodu> nakon što je prije petnaestak godina ugašena područna škola na Hrgudu pa i zgrada u međuvremenu devastirana, nekoliko familija Muratovića, Ivelja...( saselilo je potpuno ili iznajmilo stanove( sa planine i sela udaljenog 18 makadamskih kilometara  da bi im djeca mogla ići bez teškoća na nastavu u centralnoj školi.

     Ne preskačući  ni one male korake, lijepim riječima direktor će nam govoriti o čajnoj kuhinji  što su je, u međuvremenu, opremili i  otvorili da bi se nastavnici, kad nisu na nastavi, imali gdje odmoriti i osvježiti, a onda se najednom vratiti u one davne dane, kada je u stolačkoj gimnaziji „25. oktobar“ predavao fiziku i kada mu je jedan od đaka bio Goran Đurica. Jer baš Goran, koji je 1981. kod profesora Novakovića za maturski rad uzeo temu „Radio i televizijska antena“ ima tijesnu vezu sa onim što je ovdje, u ovoj školi, zajedno sa zemljakom Radivojem Abramovićem, napravio. Riječ je o kabinetu informatike za dvadesetak đaka.

         -Počelo je to - prisjetiće se Slavko Novakoić  - jednim ljetnjim  razgovorom u Berkovićima - sa elektroinženjerom, Berkovićaninom,  Predragom Ćupinom , koji živi i radi u Kanadi. Pitao me je kako bi on i ostali koji su sad u toj zemlji, a odavde potiču,  mogli da pomognu i kazao sam mu da bih želio da preuredim bivšu kancelariju direktora u informatički kabinet. On je, po povratku u Kanadu, organizovao akciju, u kojoj nas je pomoglo 18 naših biših đaka - i dobili smo donaciju od 1.800 dolara!

    Na ovome poslu pomogli su i nas i naši bivši đaci - njih 18 iz Kanade. Donacijom od 1800 dolara. Taj novac nam je dobrodošao da kupimo polovne, ali dobre, računare i lap top. Potom  su nam priskočila u pomoć dva moja bivša đaka - koje pamtim kao bistre i pametne iz stolačke gimnazije -  Goran Đurica i Radivoje Abramović, pomogli su nam finansijski, ali i tako što su svu opremu umrežili. Odnosno, umrežili su kompletan kabinet, pa potom računare u zbornici, računovodstvu i biblioteci. Zahvalan sam im, i ponosan sam na njih, a lično veliko priznanje, kao profesoru, predstavljaju mi i Goranove riječi da ga je onaj maturski rad iz fizike kasnije dijelom i profesionalno opredijelio u karijeri.

      Kad se već zahvaljujem, nastavlja naš sagovornik, neću zaboraviti ni mog prijatelja Janka Ćupinu, direktora Osnovne Škole „Ujedinjene nacije“ u Beogradu, poslao nam je projektor, pa smo među rijetkim malim školama u Hercegovini koje imaju video - bim. Zahvalio bih se i dr Milenku Kundačini i dr Veljku Bandđuru na potpuno besplatnoj pomoći oko seminara za naše nastavnike. Napomenuću, usput, da je dr Kundačina bio i đak i nastavnik ove Osnovne škole „Njegoš“, a danas je profesor na Učiteljskom fakultetu u Užicu. Uz sve ovo, moram istaći, i da sa lokalnom zajednicom imamo vrlo korektnu saradnju.

     Na kraju, ipak, jedna velika želja, kako škole tako i lokalne zajednice još je na čekanju. Naime, još lani je pokrenuta velika akcija za izradu zbornika od 120 godina školstva u Berkovićima. Odazvali su se brojni uglednici, bivši đaci, napisali sjećanja, odslikali vrijeme velikog odricanja, ali i velikih uspjeha, međutim novca za štampanje te publikacije još nema. No, u najmlađoj istočnohercegovačkoj opštini se ne predaju. Kad smo riješili tolike druge probleme, riješićemo, kažu, i ovaj...Opet su nam šansa neki dobri ljudi i njihove dobre želje.

Žarko Janjić

     O đacima sportistima

      Oni su nosioci sportske aktivnosti u opštini, kažu za svoje đake u OŠ „Njegoš“  većina džudista  „Berkovića“  su đaci ove škole. Jedna od njih je Aleksandra Samardžić, djevojka koja ima više pehara i medalja nego je đaka u njenom razredu!

      Jezgro karate - kluba su opet naši đaci, kao i košarke u nastajanju, fudbala...Pamtimo i Nikolu Lučića  što je za 10 dana savladao tehniku bacanja kugle i bio peti na republičkom  takmičenju...Nikola je sada đak srednje škole, ali njegov brzi napredak i rezultat nismo zaboravili...

 

Škola bez neopravdanih časova
 

Posjete

mod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_counter
mod_vvisit_counterDanas1842
mod_vvisit_counterJuce6722
mod_vvisit_counterOve nedelje26399
mod_vvisit_counterProšle nedelje56207
mod_vvisit_counterOvog mjeseca188619
mod_vvisit_counterProšlog mjeseca254759
mod_vvisit_counterUkupno13493544